Međutim, neizražene emocije ponekad mogu početi stvarati stanje osobnog nezadovoljstva, frustracije, depresije ili čak i kroničnih bolesti.
To su znakovi da trebamo naučiti postavljati jasne granice u odnosu s drugima.
To su znakovi da smo previše zaboravljali sebe, stavljajući druge na prvo mjesto.
Postavljanje osobnih granica možda zvuči jednostavno, no u nekim slučajevima zahtijeva dugotrajan proces rada na sebi. Proces tijekom kojeg pojedinac shvaća da mu je potiskivanje vlastitih emocija radi očuvanja odnosa s drugima nekada bila vrlo mudra i korisna strategija kojom bi zadovoljio važnu potrebu za sigurnošću i pripadanjem. Iako nekada vrlo korisna strategija, danas mu donosi štetu i nezadovoljstvo.
Djeca koja odrastaju u okolini gdje njihove emocije i potrebe nisu uvažene i prihvaćene, mogu početi potiskivati ono kako se osjećaju i što žele. To su izuzetno prilagodljiva djeca koja se ponašaju kako to od njih zahtijeva okolina. Na taj način uče ne izražavati sebe, a takav obrazac ponašanja unose i kao odrasle osobe u bliske emotivne odnose.
Osvještavanjem i mijenjanjem vlastitih obrazaca ponašanja koje nam više ne koriste, iako su nekada imali važnu svrhu, radimo veliki iskorak u smjeru promjene i dajemo priliku sebi da budemo zadovoljniji u bliskim odnosima.
Stoga, kad sljedeći put pristanete na nešto što vam ne odgovara i prešutite ljutnju ili bilo koju drugu emociju, a sve radi očuvanja odnosa, sjetite se da to više ne morate raditi. Imate pravo reći svoje mišljenje i izraziti svoje emocije. Imate pravo aktivno mijenjati obrasce ponašanja koji štete vašem zdravlju.
Postavljanjem jasnih osobnih granica čuvamo sebe.
Postavljanjem jasnih osobnih granica čuvamo odnose s drugima.
Angela Naletilić, psiholog i TA edukant psihoterapije pod supervizijom